<body>





17.08.2018.

Hvala

Od kada te nema.. ja se zahvaljujem životu upravo zato jer mi nedostaješ. Tek nakon gubitka voljene osobe shvatite koliko je život kratak.
Proletiše godine nakon smrti moga oca. Nekada mi se čini kao da su prošli mjeseci. Nekada računam samo godine.
Al' uvijek ista bol.

Nekada i zaboravim, samo da čujem cipele, hod i dolazak koji neću dočekati.
Nekada se i prisjetim samo da se podsjetim kako je život kratak.

I kratak je. Džaba brojim godine, ne valja mi to.
Odluka čvrsta da neću ništa planirati. Ništa sutra, kakvo bolan sutra?
Ni ti ću se misliti šta je bilo nekada.
Gdje mi je ono što je bilo nekada? U koferu, eto gdje. Slike u albumu, samo da ih nekad prelistam i podsjetim se tko sam sada, od koga sam i tko me ovakvu blesavu i podigao.
Mislit ću na sada, na danas. Odluka čvrsta za sada.
Za sutra me bolan ne zanima. Jer me sigurno ni sutra neće zanimati ono prekosutra.

Rješenje je za danas više pisati i više disati. Manje se živcirati i manje pušiti.
I prisjetiti se riječi koje mi je rekao.
Prisjetiti se snage koju mi je pružio i pameti koju mi je ponavljao da je imam, pa valja će jednom kliknuti i ta sijalica.
I voljet ću danas sebe. I majku i sestru. I manitu Sandru i sve ostale koji su tu uz mene, ma i one koji su me pustili. Hvala što jeste, zato vas i volim.


Danas je divan dan. Od danas je svaki dan.


Stariji postovi







Image and video hosting by TinyPic